Šuker: "Treće mjesto je bilo nevjerojatan uspjeh"

Novinari Fife prisjetili su se kako je prošlo 15 godina od najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa za koji je zaslužna "zlatna generacija s igračima poput Roberta Prosinečkog, Zvonimira Bobana i Marija Stanića, predvođena Davorom Šukerom, golgeterskim genijem koji je dobio i Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac turnira" te su tim povodom s aktualnim predsjednikom HNS-a razgovarali o tom Svjetskom prvenstvu, ali i aktualnim nogometnim zbivanjima.

Intervju predsjednika Šukera za FIFA.COM prenosimo u cijelosti.

FIFA.COM: Davore, prije točno 15 godina blistali ste na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Razmišljate li svakodnevno o tom turniru ili je već to daleko sjećanje?

Davor Šuker: Čini se da je prošlo dosta vremena, ali nije tako u mojim razmišljanjima ili razmišljanjima hrvatskih navijača. Ispisali smo povijesti tim trećim mjestom koje je nevjerojatan uspjeh za zemlju od četiri milijuna ljudi koja je upravo okončala rat. Ponosni smo što smo bili dio te momčadi. Ponosan sam i na osobnoj razini zbog ostvarenja sna svakog nogometaša - igrati na Svjetskom prvenstvu i postati najbolji strijelac natjecanja.

Kada biste morali odabrati jednu uspomenu s tog natjecanja, što biste odabrali?

Golove! Svih šest koje sam zabio. Posljednji je bio protiv Nizozemske i dan poslije išli smo kući. Sjećam se kako sam gledao finale između Brazila i Francuske na TV-u; u tom trenutku bio sam vodeći strijelac, no Ronaldo je trebao samo pogodak da bi me dostigao. Znao sam da ako on ne zabije tijekom tih 90 minuta da ću biti na vrhu svijeta, ali jedan gol je mogao sve promijeniti. I ne mogu ne spomenuti sve Hrvate koji su putovali u Francusku dati nam podršku. Dokazali su da smo mala, ali velika nacija.

Rat je aktualna misao u glavama tadašnje generacije hrvatskih igrača. Je li vam to pomoglo kreirati poseban duh unutar ekipe?

Naravno, to nam je bila dobra prilika pokazati našu zemlju. Prije 1998. malo je ljudi znalo za Hrvatsku. Svi su znali da je to mala nacija koja je bila dio Jugoslavije, ali ništa više od toga. Važno je, a vrlo teško, postići prepoznavanje kao zemlja, a mislim da smo mi u tome uspjeli.

Koliko važan nogomet može biti ljudima u takvoj situaciji?

Vrlo važan. Ponosan sam što sam igrao 1998. Biti tamo i nositi hrvatski grb, hrvatske boje i predstavljati svoju zemlju kao i osjećati simbiozu između igrača i navijača. Kao što su se ljudi borili u našoj zemlji, tako smo se i mi borili na travnjaku.

Okrenimo se modernom nogometu - uzimajući u obzir golgeterske rekorde Lionela Messija i Cristiana Ronalda, mogu li napadači još biti efikasni bez velike brzine?

Prvo i osnovno, mora se reći da su Messi i Cristiano izvan ovoga svijeta - toliko su ispred svih drugih. Može ih se usporediti s Peleom, Maradonom, Cruyffom, Beckenbauerom - ovo je njihova era. Što se drugih tiče, brzina je dio igre, ali trebate i talent, nogometnu inteligenciju i efikasnost pred golom. Ako to nemate, teško ćete zabijati golove.

Sviđa li vam se posebno neki današnji napadač?

Čini mi se da je jedan koji je najsličniji meni Karim Benzema koji ima pravi talent za zadržati loptu pod kontrolom. Rekao bih da mi je on najsličniji.

Igrali ste za klubove u Njemačkoj i Španjolskoj, dvije zemlje koje danas dominiraju nogometom. Jeste li tada mogli vidjeti dolazak takvog trenda?

Da, apsolutno. Njemačka uvijek investira u budućnost, što bismo svi od njih mogli naučiti. A što se tiče Španjolske, stigao sam tamo u devedesetima kada su počeli investirati u sve - nogomet, košarku, rukomet, čak i vaterpolo. Stvar je u tomu da je teško postići rezultate kratkoročno, trebate 10 ili 15 godina, a komu se danas toliko čeka? No, to je ključ uspjeha.

Diego Maradona je vaš prijatelj, bili ste suigrači u Sevilli i nastupili ste u njegovoj oproštajnoj utakmici. Kao netko tko ga poznaje, smatrate li da su usporedbe s Messijom smislene?

To je teško reći, igra se toliko mijenja svakog desetljeća. Sjećate se Pelea ili Maradone, no kako ih usporediti? Tada ste imali nekoliko kamera koje snimaju utakmicu, sada imate 24 koje snimaju zagrijavanje. Ipak, mislim da je Maradona bolji. Messijevo vrijeme će doći - zabijat će puno golova i srušiti još više rekorda, no mora osvojiti nešto s Argentinom. Još je vrlo mlad i njegovo vrijeme će doći - želim mu sve najbolje.

Možete li nam ispričati neku anegdotu iz vremena kada ste igrali s Maradonom?

Kada sam bio s njim u Sevilli, uglavnom je bilo oko 3 do 5 tisuća gledatelja na treninzima. Sjećam se kada je jednog jutra Diego došao malo kasnije, u svom stilu - iza upravljača Ferrarija. Svi ljudi koji su nas do tada gledali odmah su krenuli okružiti ga na parkingu. To pokazuje koliko je bio popularan. Ima još jedna priča koju volim podijeliti. Kada sam bio klinac, gledao sam Diega na TV-u u svojoj sobi. I sada sam odjednom s njim doručkovao, trenirao i dijelio svlačionicu - bilo je to nevjerojatno. Samo sam čekao kada će razgovarati sa mnom i konačno me jednog dana pozvao. Rekao je 'Davore, ne želim da se otvaraš po krilima. Samo spusti glavu i trči prema golu, a ja ću ti dostaviti loptu pred noge, samo je trebaš pospremiti u gol'. Nema puno igrača na svijetu koji mogu reći takvo što, ali on je bio jedan od tih. I ako pogledate moje golove iz Seville, to je ono što se dogodilo. To ću zauvijek pamtiti.

Kada vidite svog bivšeg suigrača iz Reala Clarencea Seedorfa kako još igra u prvoj brazilskoj ligi, čini li vam se da ste mogli još nastaviti s karijerom?

Bit ću iskren - stvar nije bila samo u igranju. Kada ste strijelac morate zabijati iz godine u godinu, i imate mnogo za izgubiti. Veznjaci i braniči imaju više šanse produžiti karijeru. Nogomet nije samo igranje utakmica, vožnja Ferrarija i upoznavanje lijepih žena. Da bi uspjeli, morate trenirati svaki dan. Morate imati sposobnosti, ali morate i uložiti puno rada.

Naše posljednje pitanje je - kako ste se odlučili postati predsjednik HNS-a, a ne za trenerski poziv ili komentiranje na TV-u, kao većina vaših kolega?

I kada ste odličan strijelac ili najbolji igrač na svijetu, ne znači automatski da ćete biti odličan trener. Nisam za to, nisam ni išao na trenerske tečajeve. Svjestan sam da možete biti dobro plaćeni i da je to dobar posao, ali je isto tako i težak. Posebno kada ste bili u nogometu 20 godina, i propustili tolike vikende i praznike, da ne možete ni otići u crkvu nedjeljom. I povrh toga, postoji još jedna stvar o kojoj treba razmisliti - kada ste bili napadač, bili ste na naslovnicama, ali kada počnete kao trener, morate se naviknuti biti skriveni negdje u unutrašnjosti. Osobno, osjećam da mogu više učiniti za hrvatski nogomet na ovaj način, zahvaljujući poznavanju jezika i brojnim poznanstvima u nogometu. Želim dati nogometu koliko je on dao meni i na tomu radim.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.