Lukine suze i veliko srce Vatrenih

Svjetla su se upalila, a razdragani suigrači ustali sa svojih stolica i spontano počeli pljeskati. Luka se borio s emocijama, ali nije izdržao dulje od nekoliko sekundi. Lice je zadrhtalo, a suze krenule same od sebe… I nije Luka bio jedini.

“Otkud da krenem? Hvala svima koji su priredili ovo emotivno iznenađenje. Stvarno me dirnulo, nisam očekivao da će biti tako emotivno. Za mene je velika čast što sam ostvario ovaj rekord, iako, moram biti iskren, nikad nisam o njemu razmišljao. Bile su mi puno važnije neke druge stvari, da igram za reprezentaciju i da napravimo nešto veliko. Hvala Bogu, to smo uspjeli u Rusiji. Naravno da me ovaj rekord čini sretnim i ponosnim, hvala svima koji su sudjelovali u mojim reprezentativnim nastupima. Iznimna mi je čast i zadovoljstvo biti s reprezentacijom, osjećam neizmjernu sreću i ponos predstavljati Hrvatsku, slušati njezinu himnu i nositi njezin dres. Rekord je tu, ali rekordi su da se ruše, možda u budućnosti netko od vas, ako Bog da, sruši moj rekord. Još jednom od srca svima hvala, iznad svih - Hrvatska!”, rekao je Luka kojem je tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Davor Šuker, uručio prigodan dar, a izbornik Zlatko Dalić istodobno po tko zna koji put odao Luki veliko priznanje za njegov doprinos reprezentaciji.

”Hvala ti na svemu, čestitke na tvom rekordu, koji će malo tko dostići. Svaka čast!” 

A što su to u video-porukama Luki poručili njegovi nekadašnji suigrači, koji su odigrali sto ili više utakmica za 95 reprezentaciju?

Dario Šimić (100): “Dragi Luka, sjećam se kad sam te bodrio tijekom tvoje prve utakmice za reprezentaciju protiv Argentine. Tad si bio mali Luka, a, poslije svega što si napravio, sad si veliki Luka i sada ti sve nas možeš bodriti. Ljestvicu su podigao vrlo visoko, ali možeš je podignuti još više pa da stvarno bude pravi izazov za sve nove Luke.”

Vedran Ćorluka (103): “Pozdrav, Luciano! Čestitam ti na još jednom nevjerojatnom dostignuću, vjerojatno ne znaš ni sam kojem po redu. Za reprezentaciju si uvijek igrao i još uvijek igraš s motivom na kojem ti svi zavidimo pa je svim ovim mlađim igračima velika čast dijeliti s tobom svlačionicu, kao što je bila i meni.”

Ivica Olić (104): “Pao je i naš prijatelj Srna, koji se, moram to priznati, u posljednje dvije godine često informirao o tvom statusu i stanju. Na žalost, morao sam mu još davno reći da se pripremi kako je njegov rekord samo broj i da je pitanje dana kad će biti srušen. Drago mi je da si sam na vrhu, želim ti puno zdravlja i nadam se da ćeš doći do još puno više brojeva.”

Josip Šimunić (105): “Dragi Luka, tu si gdje zaslužuješ biti. Toliko si toga dobroga napravio za nogomet općenito, a za hrvatski nogomet da i ne govorim. Sjećam se tvoje prve utakmice protiv Argentine, i tada si bio najbolji na terenu, pokazao svima što možemo očekivati od tebe u idućih petnaestak godina. Ostvario si svoj san, dokazao da si najbolji u onome što radiš, kroz težak rad, poniznost i poštenje. Bog te blagoslovio.”

Ivan Rakitić (106): “Dragi moj Luka, što da ti kažem, a da drugi nisu rekli i da ti ne znaš… U nogometu upoznajemo jako puno ljudi, ali malo tko može reći da je upoznao osobu poput tebe, jedinstvenu, dragu i pažljivu, onu koja čuva sve ljude oko sebe. A to što radiš na terenu… Sam znaš da je to nešto sasvim drukčije. Drago mi je da sam te upoznao kao prijatelja i starijeg brata, da smo bili zajedno na travnjaku u najvećoj utakmici na svijetu i dijelili naš sveti dres toliko godina.”

Stipe Pletikosa (114): “Dragi Luka, vjerujem da se sjećaš one naše zajedničke utakmice protiv Argentine u Baselu kad si prvi put nastupio za reprezentaciju, protiv Messija i njegovog društva. Sve si nas tad oduševio, ne samo nogometnim majstorijama, već i svojom srčanošću, predanošću i posvećenošću prema hrvatskom dresu. Ovaj je rekord u pravim rukama.”

Darijo Srna (134): “Dragi moj Lukica, 135 puta igrati za svoju državu, 135 puta nositi dres svoje države i 135 puta slušati himnu svoje države je neopisiv osjećaj. Osjećaj koji meni i danas jako nedostaje. Čestitam ti na rekordu, ako ga je netko trebao srušiti, onda mi je drago da si to ti. Dugi niz godina smo prijatelji, ti znaš i ja znam s kakvom ljubavlju, željom i voljom smo dolazili na okupljanja reprezentacije. Želim ti da tako nastaviš, da ove momke vodiš prema Europskom i Svjetskom prvenstvu. Još jednom si pokazao da si “como vino”, ljubim te bratko moj i čestitke na rekordu.”

Lukine suze. I bujica emocija. Iskrene poruke sedmorice veličanstvenih iz “Kluba 100”, spontani pljesak razdraganih suigrača i dirljiva reakcija njihova kapetana. Desetak emotivnih minuta reći će sve o veličanstvenoj karijeri Luke Modrića i odnosnima među Vatrenima. O zajedništvu. O ponosu. I velikom vatrenom srcu.

A što se emocija tiče… Valjda postoje trenuci kada je opravdano pustiti suzu. Tko je to toliko čeličan da se odupre i othrva enormnim podražajima duše i srca pa zatomi u sebi erupciju? Tko to čovječan ne zasuzi…? Postoji nešto što se dogodi jednom u životu. I za sva vremena. I najveći katkad plaču, zar ne?

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.