Otišao je Veliki Diego i mali Dieguito…

Sunce se u daljini kretalo silaznom putanjom i gubilo sjaj, reflektori su već gorjeli, a dugačka kolona automobila gmizala prema glavnom stadionu Sveučilišnog centra u Pretoriji. Ulazi na stadion još su uvijek bili zatvoreni. Valjalo je stati u podugačak red i naoružati se strpljenjem. Odakle svi ti ljudi? Molim? Kakvo je to uopće pitanje? Argentina ima otvoreni trening, a takva poslastica se ne propušta. Svi nervozno cupkaju očekujući da netko redarima da "zeleno svjetlo". Kamermani provjeravaju mikrofone, televizijski novinari popravljaju kravate, fotoreporteri mijenjaju objektive... Nogometnim rječnikom, svi su našpanani i jedva čekaju prvi sučev zvižduk. Tri, dva, jedan... Kreni. Brzinska provjera akreditacija i trk na tribine. Treba pronaći pravo mjesto, a to nije lako s obzirom na kapacitet stadiona i ogroman interes "sedme sile". 

Tajming je bio savršen, na polovici terena dvije su kombinirane momčadi argentinske reprezentacije igrale na dva gola i silno se trudile pobijediti, bodrene promuklim glasom slavnog izbornika. Za argentinske reprezentativce završavala je posljednja trećina treninga, a za novinare počinjala predstava s Diegom Armandom Maradonom u glavnoj ulozi. Kakva privilegija. 

“Vamooos, vamooos…”, urlao je Diego iz petnih žila istodobno komentirajući svaki potez svojih igrača na objema stranama. Nije morao vikati. Žestok ritam, puno primjereniji utakmicama, nego treninzima, nijednog trenutka nije gubio na intenzitetu. Lionel Messi bio je u elementu, posebno lucidan pred protivničkim vratarem. Naravno da Diego nije skrivao oduševljenje: “Braaavoooo, Lio! Braaavo…”. Aparati su škljocali, izvještaji se montirali, tastature na koljenima tresle... Diego i Argentina uvijek su priča dana. Ne samo u argentinskim medijima. Nakon što je Messi postigao pogodak, a Sergio Romero obranio jedanaesterac Tevezu, Diego je odlučio triput puhnuti u svoju zviždaljku. Utakmica je završila, ali trening ni približno nije bio gotov. Pravi spektakl tek je počinjao. 

Pobjednici su s loptama u rukama krenuli prema šesnaestercu, a gubitnici produžili prema golu. Igrači s loptama zaustavili su se na rubu šesnaesterca i namjestili lopte uzduž linije, oni bez lopti poredali na gol-liniji, okrenuli leđa suigračima i sagnuli. Sagnuo se i Maradona. Očito je tipovao na krivu momčad. "Streljački vod" bio je spreman. Triiii, četiriiii, saaaaad... Paaaliii! Istodobno je sijevnulo petnaestak udaraca. Većina je pronašla cilj. Pošteđen nije ostao ni veliki El Diego. Jedna ga je lopta pogodila u zatiljak dovoljno jako da se još nekoliko minuta kasnije držao za glavu od bolova. Argentinski reprezentativci spontano su prasnuli u smijeh, ali izbornik se nije ljutio. Niti istraživao tko ga je pogodio. Kao da je bilo bitno. U pretorijskom kampu "gaučosa" sve je prštalo od dobra raspoloženja. Uz takvog izbornika drukčije i nije moglo biti.

Konferencija za novinare počinjala je otrpjele petnaestak minuta po završetku treninga. U obližnjem šatoru sve je bilo spremno za spektakl. Javier Pastore i Maxi Rodriguez pričali su o tome kako se suprotstaviti Njemačkoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, ali svi su jedva čekali da gospoda nogometaši kažu što imaju pa da riječ uzme “Svevišnji". E, taj su se put prevarili. Zapravo…, Maradona ih je prevario. Jednostavno se nije pojavio. Na opće razočarenje novinarske svite, koja je ostala bez priče za naslovnicu. Gdje je bio Diego? Iz prikrajka je promatrao obješene noseve i umirao od smijeha. “Opet sam vas, ha?”. 

Osvjedočena crtica iz života jednog od najvećih nogometaša na svijetu svih vremena otkriva kakav je Diego Maradona uistinu bio. Na terenu i izvan njega. Lucidan. Nepredvidljiv. Zaigran. Emotivan. Prgav. Jedinstven. El Pibe de Oro nije bio samo velik nogometaš. Bio je puno više od toga. Diego Armando Maradona bio je pokret. Jer… Kad bi se pojavio na terenu, svi su plesali po njegovim notama. Suigrači, protivnici, navijači, suci. Imao je tu magičnu moć i karizmu, nevjerojatnu energiju, vruću, uzavrelu krv i zavrnuti temperament koji nije priznavao autoritete. 

Samo… Uza sav taj “background” i planetarnu popularnost koja ga je pratila sve vrijeme, Maradona nikad nije dozvolio taštini da u njemu proguta malog Dieguita, zaigrana dječarca iz Ville Fiorito koji je na prašnjavim terenima u predgrađu Buenos Airesa počinjao svoj uspon prema zvjezdanim visinama. Diego Armando Maradona bio je i ostao vječni dječak. Vragolan s dušom. 

Otišao je Veliki Diego i mali Dieguito…

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.