Preminuo Slaven Zambata

Zambata je rođen 24. rujna 1940. godine u Sinju, a nogomet zaigrao u Junaku, iz kojeg je u redove zagrebačkih “modrih” stigao 1959. godine i u debiju postigao odlučujući pogodak u Kupu protiv Hajduka. Za Dinamo je igrao do 1969. godine, odigravši u svim natjecanjima 397 utakmica i postigavši čak 264 pogotka. S Dinamom je osvojio četiri Kupa maršala Tita (1960., 1963., 1965. i 1969.), a 1967. godine kao kapetan momčadi i nezaboravni Kup velesajamskih gradova. Baš je te sezone briljirao, odigrao 38 utakmica i postigao 24 gola, od kojih šest u ovom prestižnom europskom natjecanju.

Zambata je, između ostaloga, bio akter nesvakidašnjeg događaja u prvom kolu te čuvene sezone Kupa velesajamskih gradova, poslije uzvratne utakmice sa Spartakom iz Brna 5. listopada 1966. godine, kada je o putniku u drugu kolo odlučivalo - bacanje novčića!

“Protiv Spartaka sam triput morao na bacanje novčića, uoči početka utakmice kad smo birali strane, na startu produžetaka te na kraju utakmice kad se odlučivalo tko će proći dalje. Obje utakmice završile su 2:0, i ona u Zagrebu, i ona u Brnu, a budući da u to doba nije bilo jedanaesteraca, o konačnom ishodu i  plasmanu u iduće kolo također se odlučivalo bacanjem novčića. Oduvijek sam volio igre na sreću, a kao klinac sam uvijek birao glavu kad bismo bacali novčić, no taj put sam se odlučio za pismo. Oba puta sam zvao pismo, prvo bacanje za biranje strana sam izgubio, drugo također. I... Kad je došao odlučujući trenutak, odnosno bacanje koje će odlučiti hoćemo li na proljeće biti u Europi ili ne, uhvatila me nervoza. Što da radim? Hoću li treći put pozvati pismo ili ću promijeniti odluku i sad pozvati glavu? Na kraju sam ipak rekao pismo i treći put pa što bude. Sudac konačno baci taj novčić, ali kako je teren bio razrovan, praktički je bio kao kaljuža, novčić nije pao plohimice. Pao je na rub između dvije travke i nije bilo jasno je li pismo ili glava. Sudac nas je zatim odlučio prebaciti na tartan stazu, jer je tamo podloga bila ravna. I kad je bacio novčić svi prisutni nagnuli su se nad njega, naši igrači, treneri, delegati, suci, suparnici, imao sam osjećaj kao da cijeli stadion stoji iznad njega. Ne, nisam imao nikakav poseban novčić s dvije identične strane i nije istina da sam uzviknuo "Dečki, skačite kao da smo dobili!" bez da sam pogledao novčić. Doista je bilo pismo.”, prepričao je puno godina poslije Slaven Zambata.

Kad je napustio Dinamo, Zambata je igrao za belgijske klubove KSV Waregem i FC Crossing iz Bruxellesa (1969. - 1972.), a kad se ujesen 1972. vratio u Zagreb, odigrao je posljednje utakmice za "modre", jer je zbog operacije obaju meniska morao prije vremena okončati igračku karijeru, što se dogodilo 1973. godine u austrijskom Villachu.

Zambata je odigrao 31 utakmicu i postigao 21 pogodak za najbolju selekciju Jugoslavije, između ostalih i čuvenom ruskom vrataru Lavu Jašinu. Za Jugoslaviju je debitirao 16. rujna 1962. godine u susretu protiv DR Njemačke (2:2), a posljednji put zaigrao 1968. godine protiv Španjolske (0:0) u Beogradu. Kao kapetan reprezentacije sudjelovao je i na Olimpijskim igrama 1964. u Japanu. Zambata je završio Pravni fakultet, Višu trenersku i Ugostiteljsku školu, a nedavno je zaslužio godišnju Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar".

Hrvatski nogometni savez izražava duboku sućut obitelji Slavena Zambate zbog ovog nenadoknadivog gubitka.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.