Otišao je čovjek koji je pisao doslovno do posljednjeg daha…

U zadnjem komentaru u Sportskim novostima na dan njegova odlaska ostale su “plišane kopačke” i “čokoladni bomboni”, epiteti kojima je poslije pobjede nad Varaždinom počastio prvotimce Rijeke na sebi svojstven način, jer… Orlando je uvijek pisao osebujnim stilom, nikad ne štedeći epitete kada je trebalo hvaliti, niti uzmičući pred kritikama kada je trebalo kuditi. A bio je i ostao vječni odanik pisane riječi, koji je, i u godinama kad se okušao u drugom mediju, vodeći emisiju “Orlando” na riječkoj televiziji Kanal Ri, istinski konzumirao novine u njihovom izvornom obliku, na “masnim” bjelinama kojih su uvijek nastajale skice za njegove kolumne.

Svi koji su iole poznavali Orlanda, znaju da je do zadnjeg dana ostao romantik sportskog novinarstva iz onih “arhaičnih” vremena, kad se ta (ne)sretna profesija živjela srcem i dušom. Punim plućima. Kad je za najbolje tekstove i kolumne trebalo probdjeti noći, kad su se s nestrpljenjem čekala prva izdanja, kad je pisana riječ imala težinu i kad se njezina “vrijednost” nije mjerila brojem “lajkova” i “klikova”, kad su o sportu pisali novinarski doajeni, a ne “foteljaši” i kad se jedino cijenila istina bez kompromisa. Bila su to neka druga vremena…

U Novom listu bio je dugogodišnji urednik sportske redakcije, koju je u novijoj povijesti nosila generacija novinara koje je baš Orlando “gurnuo u vatru”, usmjeravajući ih da istodobno budu i vrsni reporteri, i kolumnisti, i urednici, i “prelamači”, baš nikad ih ne sputavajući da budu svoji, jedinstveni, originalni. Bio je urednik koji je uvijek stao iza svoga čovjeka, i onda kad je nehotice “zgriješio”, i onda kad je svojim stavom uzburkao strasti. Neovisno o tome kome je to smetalo, ugledniku s imenom i prezimenom ili nekom “običnom smrtniku”. Takav je bio Orlando…

Novinarstvu je bio odan bezrezervno, zbog čega je nerijetko patio njegov privatni život, obitelj prije svih i svega, iako je u obitelji baš uvijek pronalazio snagu, inspiraciju i utočište na kraju dana ili, češće, noći, jer… Rijetki su danas novinari koji novinarstvo žive 24 sata dnevno, pogotovo novinari koji novinarstvo žive tako strastveno kako ga je od prvog do zadnjeg dana živio Orlando.

A u novinarstvo je uronio u La Voce del popolu i ostao mu vjeran do kraja, u međuvremenu je pisao za Sportske novosti, Jutarnji list i, naravno, njegov Novi list, u koji je redovito navraćao i kad je u njemu prestao pisati zbog odlaska u mirovinu koju nikad nije želio prihvatiti. Orlando je, naime, uvijek govorio da novinarstvo ne smije ostati zarobljeno u “zakonskim okovima” i da novinari moraju pisati do posljednjeg daha. Baš tako je i otišao…

Hrvatski nogometni savez izražava duboku sućut obitelji Orlanda Rivettija zbog ovog nenadoknadivog gubitka.

Foto: Drago Sopta/HNS

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.