Na kraju tjedna
Špaco, više od trenera
30.12.2018.

Foto: Drago Sopta/HNS
Vijest o smrti uvijek je potresna. Ova o odlasku Stanka Poklepovića osobito jer posrijedi je gospodin i strateg posebna kova. Jedan od izbornika Vatrenih i već stoga dodatno zanimljiv, intrigantan. Cijenjen s obzirom na to koliko A-reprezentacija znači našem narodu. Na kraju najuspješnije godine hrvatskog nogometa Špacin svršetak doista stišava radost. Ne i ponos, dapače.
Sasvim je normalno da ispraćaju nazoči garnitura eminentnih predstavnika HNS-a uključujući aktualnog šefa selekcije Zlatka Dalića, svakako i Zorislava Srebrića „koji je tu navek“, podrazumijevao se i ravnatelj nacionalne Akademije nogometa Vatroslav Mihačić koji je Poklepovićev znanac i obožavatelj i glede bračkog zavičaja (Postira naspram Milni), razumije se da se ZG-ekspediciji i kao domaćin priključio Ante Plazibat-Baja, tajnik splitskog nogometnog središta.
Možda 80 godina djeluju mnogo i staro, no Špaco je donedavno bio i te kako vitalan. Sve dok se nije počelo komplicirati s nogom. Nogom nogometaša i trenera, vrhunskog stručnjaka i omiljene osobe. Osmijeh kao zaštitni znak i vječita spremnost za raspravu o najsuptilnijim aspektima/elementima igre bile su konstante njegove personalnosti, čisti prilog habitusu sportaša koji se nikad nikome nije zamjerio. Barem ne kakvom nekorektnošću, koja nije bila na popisu intimnih osobina zapravo vrlina. Druga je stvar što su ga po manje lijepome pamtili oni koje je matirao u dresu RNK Splita ili za kormilom HNK Hajduka.
Bez dvojbe, Stanko Poklepović bio je više od trenera. Nama s geografske premda ne i cehovske udaljenosti logički se doimalo da je on u trokutu s Tomislavom Ivićem i Antom Mladinićem istinski tumač poimanja i poteza legendarnog učitelja baluna Luke Kaliterne. Spreman se za svoju ideju boriti pa definitivno izboriti. Nikad izvan granica fair-playa, mukte. Bilo je užitak pratiti kako u hipu pronalazi većini drugih posve skrivene postulate taktike, tehničke postavke ili kondicijske naglaske. Branio je vlastiti pogled pretočen u uvjerenje, ne obračunavajući sa sugovornikom, prepuštajući da stvarnost iznjedri mjerodavno rješenje.
Boljeli su ga podbačaji Majstora s mora, što nije bio povod kamoli razlog da se okomi na odmakle konkurente. Gentleman takva profila nije, dakako, morao tajiti koliki su mu dragi dosezi „kockastih“ ustrajući u plemenitoj definiciji kako nema vaših i naših, da smo svi jedno i svi isti kad se radi o državnoj postavi. Zato što ne postoji ni druga ni drukčija.
Ostat će zauvijek zapisano da je u srpnju 1992. na australsku turneju vodio nove mlade snage, predestinirane asove koji će dijelom biti okosnicu budućih Brončanih. Ekspediciju su sačinjavali Dražen Ladić, rutiner s čak tri nastupa, plus Igor Štimac i Dražen Biškup s jednim, svi ostali bili su debitanti: Nikola Jerkan, Slaven Bilić, Mladen Romić, Dubravko Pavličić, Niko Čeko, Kazimir Vulić, Goran Vučević, Robert Špehar, Goran Vlaović, Ante Miše, Miroslav Žitnjak, Joško Jeličić, Josip Weber…. Grozna je spoznaja da Romića, Pavličića i Webera poodavno nema, tako je valjda moralo biti. Nema ni Stankova selektorskog prethodnika Dražana Jerkovića ni nasljednika Vlatka Markovića. Inače, ne treba podsjećati koliku su euforiji polučili gosti iz domovine u Melbourneu, Adelaideu i Sydneyju nekoliko mjeseci po službenoj verifikaciji Republike Hrvatske.
Ukoliko je točno da je čovjeku koji je posvršavao sve vlastite dužnosti smrt u biti prirodna, dobrodošla kao san, lakše se otrgnuti tuzi i boli. Napose bližnjima. Stankovi nikad nisu bili u prvom planu, što ne znači da nisu duboko proživljavali sve rezultate njegovih momčadi, pobjede i poraze koje lopta nosi. Bitno je da Špaco nije saginjao glavu. Ni šutio. Ni prkosio. Ali je odlučno zadržavao pravo na stav i stil. Kolege su ga ne samo protokolarno uvažavale nego i apsolutno poštovale. Uključujući sve, i Miroslava Blaževića makar je Ćiro bio i ostao Ćiro glede baratanja prezimenima, površan i paralelno simpatičan poradi čega je Poklepovića prekrstio u Pletikosića…
Kolikogod neki tvrdili da je život suroviji od smrti, teško je kad ikoga ostavljaš na groblju. Tješi te spoznaja da je malen čovjek i na brdu malen, a da je gorostas velik i u jami. Ma koliko duboka bila ona!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
Semafor
Sljedeća utakmica


2026 Kvalifikacije za SP - European Qualifiers - Group L
Farski Otoci
Hrvatska
05.09.2025.
Prethodna utakmica


2026 Kvalifikacije za SP - European Qualifiers - Group L
Hrvatska
Češka
5:1
Ljestvica
2026 Kvalifikacije za SP - European Qualifiers - Group L
- 1.Češka4+39
- 2.Hrvatska2+116
- 3.Crna Gora3+16
- 4.Farski Otoci3-13
- 5.Gibraltar4-140