Damir Matovinović: "Modrić je poput švicarskog sata"

Ugledni riječki doktor ortopedije, vrlo zapamćen i kao ravnatelj klinike u Lovranu, spada u prominentne persone nogometa u Hrvata. Jer ne samo da je 25 godina bio aktivni sudac, nositelj FIFA-znaka i, dakle, povijesni mondialac, nego je u nastavku karijere još toliko obnašao brojne dužnosti: prvoligaški delegat i kontrolor, savezni instruktor, međunarodni opserver, predsjednik Primorsko-goranskog i nacionalnog Zbora sudaca, član Skupštine i Izvršnog pa v.d. predsjednika HNS-a. Nikad ni u kakvoj neurednosti kamoli aferi, uvijek dostupan svima. Stručan, miran, kulturan. Reklo bi se: jednostavan, premda je najteže biti takav u širokom spektru poslova, funkcija i obveza poput njegovih, zato bolje pristaje pridjev - jedinstven.
- Španjolska? Sjećam se svega, kao da je bilo jučer.

Nije ga delegirala državna, jugoslavenska organizacija, morao je težim putem, zaobilazno:
- FIFA me pozvala na interkontinentalni turnir selekcija U-21 u Meksiko 1981. Nastupali su najjači sastavi toga uzrasta iz Južne Amerike i Europe. Valjda sam se dopao odgovornima pa su mi dodijelili prijateljsku utakmicu A-reprezentacija Meksiko - Španjolska 0:0 koja je tih tjedana upriličena u Ciudadu. Odsudio sam dobro. Tamošnji suci šapnuli su da sam kandidat za španjolski summit, no nisam se zanosio. Mjeseci su prolazili i – stvarno su me pozvali!

Bez lobiranja i pomoći matične unije, sva sreća da mu nije odmagala.
- Naravno da je to bila najvažnija kota, vrhunac moga sudačkog puta, najviša skalina.

World Cup je okupio 24 momčadi. I 41 arbitra s A-liste budući da je jedan svakako bio i prvi pomoćni.
- Vodio sam susret u skupini Brazil - Novi Zeland 4:0 u Sevilli, mahali su Izraelac i Nizozemac. Asistirao Miroslavu Stuparu (SSSR) na Francuska - Kuvajt 4:1 u Valladolidu te, u drugom krugu, Karolyju Palotaiju (Mađarska) na Austrija - Francuska 0:1 u Madridu.

Bio je u Španjolskoj još jedan naš, Tony Bošković, zastupnik Australije, kome su pripali mečevi Alžir - Austrija 0:2 (glavni) i Zapadna Njemačka - Čile 4:1 (pomoćni).
- Našli smo se u zaista probranom društvu, iznimna je to čast.

Osim navedenih majstora sa zviždaljkom u tom điru bili su i Paolo Casarin (Italija), Mario Vazquez (Meksiko), Alexis Ponnet (Belgija), Antonio Garrido (Portugal), Michael Vautrot (Francuska), Arnaldo Coelho (Brazil), Adolf Prokop (Zapadna Njemačka, Juan Cardellino (Urugvaj), Augusto Castillo (Španjolska), Nicolae Rainea (Rumunjska), Bob Valentine (Škotska), Bruno Galler (Švicarska), Arturo Ithurralde (Argentina), Franz Wöhrer (Austrija)… Svjetska krema.
Ne računajući dokraja onog iz Danske, Henninga Lunda-Sörensena, koji je u srazu Španjolska - Jugoslavija 2:1 svirao penal za domaće iako je kapetan Zajec nepropisno startao ispred kaznenog prostora!
- Bila je to očita pogreška.

Za podsjetnik, ondašnju su zemlju prezentirala 22 nogometaša među kojima čak devetorica iz hrvatskih klubova: Velimir Zajec, Ivan Gudelj, Miloš Hrstić, Ive Jerolimov, Zlatko Vujović, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Stjepan Deverić, Ivan Pudar, Hrvat je bio i zvezdaš Zlatko Krmpotić. Izbornik Miljan Miljanić u našim je krajevima navukao silan animozitet zbog izostavljanja Marka Mlinarića, zvijezde šampionskog Dinama, ali što se može, takva su bila vremena, nije se igralo isključivo na igralištu.
- Naravno da pratim i zbivanja u Rusiji. Oduševljen izvanrednom Hrvatskom!

Što mu se najviše sviđa u postavi Zlatka Dalića?
- Sve. Red, homogenost, pokretljivost, tehnička savršenost, da se ne govori o volji i trudu dotjeranim – zatreba li – i do ruba patnje. Iskrene čestitke izborniku i izabranicima.

Subota donosi četvrtfinale s Rusijom u Sočiju, slutnje?
- Sigurno smo kvalitetniji, i to dosta. Iako se ne smijemo držati mudro, umišljeno; svakih novih 90 minuta je nova priča, novo iskušenje, sve veće što se turnir bliži kraju. Makar se slažem da bi svatko od nas uzeo za protivnika Ruse. Proći ćemo ako damo 80-90 posto mogućnosti, nadam se da to neće biti problem.

I on pogotovo vjeruje u Luku Modrića:
- Čovjek nije stroj, nije kopija švicarskog sata. Međutim, Luka mu nerijetko sliči, toliko je točan, neumoran, pouzdan. Hrvatska je bila izvrsna momčad i prije, napose povijesne '98. Čini se da slijedi repriza nevjerojatnog „brončanog“ dometa; eventualno ćemo ga i premašiti!

Sudi Sandro Ricci, rutiner iz Brazila?
- Čitam da je sudio i u Kalinjingradu kad smo svladali Nigeriju 2:0. To što nisam memorirao ništa posebno znači da je bio sasvim OK. Uvjeren sam da će ostati na toj razini.

Kako Doktor komentira famozni VAR?
- Sve napreduje: ljudi, život, sport, znanost, tako i tehnika. Nisam protiv inovacija, dapače. Ove su u službi vrijednosti i regularnosti. Ne slažem se da provjera na ekranu oduzima previše minuta, ne, VAR obnaša svoju zadaću, igra svoju ulogu – bitno je da su odluke ispravne. Sucima je lakše. Prema tome, svi su zadovoljni.

Uskoro će dotična inovacija i na stadione HT Prve lige?
- Neka, ja to podržavam i pozdravljam.

Kako mu se doima suđenje neposrednih nasljednika?
- Nisu loši, štoviše, spadaju među bolje i uspješnije u Europi. Šteta što katkad zabrljaju u jačim domaćim derbijima. Nije to zbog neznanja, vjerojatno je zbog treme, slučajnosti, dekoncentracije. Ne usudim se ni posumnjati u išta drugo, apsolutno nespojivo s fair-playom. Uostalom, ne očekujmo idealne prosudbe, u brzini fulaš kad se najmanje nadaš. A gdjekad ni kamera ne otkrije pravu istinu poslije deset ponavljanja.

Dr. Damir Matovinović je iz sudačke obitelji, naime tim hobijem bavio se i otac Izidor:
- Surađivao je s ondašnjim velikanima Ottom Rosenfeldom i Vladimirom Goranićem, u Rijeci zajedno s Borisom Polićem i prijateljima oformio sudačku komisiju i pripadajuću branšu.

Familijarnu nit zapaženo slijedi Domagoj Vučkov, jedan od postojećih djelatnika Komisije za suce i suđenje HNS-a?
- On je meni nećak, ja sam njemu ujak. Njegova mama Jelenka moja je sestra. Domagoj se bavio nogometom, igrao u sredini Orijentove obrane. I mene propitkivao za razne sudačke finese. Bio je internacionalac, eto ga u nacionalnom stručnom vodstvu s mladim kolegama punim teorije i prakse, poletnima također. Neka se trude, imaju što kazati i pokazati, podučiti.

I Damirov Hrvoje položio je sudački ispit:
- Sin je evidentno pametniji od oca čim se povukao i prije no što je krenuo! O roku je diplomirao elektrotehniku. U nogometu su njegovi Domagoj i Ivor, moji unuci. Prvi golman u Zagrebovom podmlatku kojem je pristupio iz HAŠK-a, drugi vezni u Tekstilcu.

U retrospektivi uspomena djed će posebno izdvojiti veličanstvenih 2:1 protiv Italije u Palermu ujesen 1994. u ciklusu za EP '96 dok je on bio šef Saveza. Smatrajući da je za njih bio zadužen baš se ne hvali brojnim sudačkim učenicima s prvoligaške pozornice, među kojima je i autor ovog teksta; možda mu je taj promašaj, ha, ha. Donedavno je bio pasionirani trkač, no smetnje s lumbalnog dijela kralježnice, posljedice treninga na betonu, usmjerile su ga u drukčije discipline:
- Vježbam na fitness-napravi, pješačim, plivam. Kombiniram boravak na Begovom Razdolju i na Cresu.

Moving neprestan. Što je sasvim normalno za sportaša u duši.
- Ma, samo da dođe ta subota u 20.00 s Vatrenima na centru...

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.