Goran Tomić: "Hrvatska može u polufinale, pa i dalje"

Domovinska Hrvatska zaspala je kasno, da je i htjela ranije ne bi išlo s obzirom na neizmjeran val emocija koje je polučila utakmica mondialske osmine finala s Danskom. Jutro je podrazumijevalo nastavak oduševljavajuće plime. Pojačane i refleksima zemljopisnog okruženja budući da nogometni zaljubljenici svih susjednih država isporučuju iskreno divljenje ne skrivajući kojom žestinom stišću palčeve velemajstorima lopte – znalcima i borcima, dokazanim umjetnicima u „kockastom“. Što dakako raduje.

Ima i drugih, onih koji bi htjeli osporiti i usporiti korak Croata nesvjesni internih slabosti poput Danaca, ili ispraznosti svoga stila poput Engleza. Tako je naprimjer izvrstan vratar Kasper Schmeichel zapeo iz petnih žila ne bi li oratorskim dionicama dokazao (?) da su on i njegovi bili bolji. Smiješno; da jesu, valjda bi uspjeli oni, a ne mi kad već nisu onemogućeni neutralnim faktorom kakav je sudac. Mogao bi se taj dečko ugledati na predsjednika HNS-a Davora Šukera, onog koji mu je prije 22 godine na Euru u Engleskoj izludio oca, Petera, a danas aktualnom suparniku komplimentira više nego gospodski. Ne dvojeći naravno tko je zaslužio odlazak u četvrtfinale! Da se ne spominje jedan lik s Otoka, bivši engleski internacionalac Terry Butcher koji je u radijskom komentaru hrvatsku igru nazvao smećem. Kakav ekspert! Pamtimo ga, inače, sa sredine osamdesetih kad je na starom Wembleyju mlatio i „mesario“ Zlatka Vujovića u skladu s vlastitim prezimenom – Mesar…

- Neće nam takvi likovi promijeniti raspoloženje – zaključuje Tomić. – Neće jer ne smiju. Svatko normalan zna da je ove nedjelje jedino bitno bilo proći dalje. Uostalom, i Zlatko Dalić je podvukao da na ovakvim natjecanjima ne treba umirati u ljepoti. Makar naši jesu, i te kako, u susretima s Nigerijom 2:0 i Argentinom 3:0. Tko će se za 10-20-30 godina sjećati ičeg osim rezultata!?

Zato je sugovornikova recenzija svedena na samo jednu riječ:
- Fenomenalno.

Goran, zaposlenik Lokomotive, rodom je Šibenčanin. Što kaže za Zadranina s golmanskim rukavicama?
- Danijel Subašić bio je fantastičan. Ne zaboravimo da se radi o najvećoj, najspektakularnijoj sceni. Pa tri jedanaesterca obrani ni ne trepnuvši i trasira put među osam. Takva stvari obilježe karijeru, štoviše - cijeli život. Suba je iskazao vrijednost kad je bilo najvažnije, čistu klasu i pripadnost svjetskom vrhu. Svoju i momčadsku.

Neki domaći komentatori boje se umora, navodeći priličnu energetsku istrošenost?
- Logično je da se momci troše, tako je sa svim reprezentacijama. Štošta ovisi o klimi i temperaturi u odnosnom gradu, o postotku vlage. Svakako i o psihološkim pritiscima.

U nedjelju su bili utoliko veći zbog objektivne činjenice da je Hrvatska kvalitetnija, uglednija, apsolutno potentnija, stoga je partner dodatnim trudom nastojao potpisati iznenađenje?
- Ovo je World Cup, nikome nije zabranjeno isticati se, dobivati, približavati se medalji. No lijepo je i čestitati onima koji prolaze bez sjene.

Nema dakle straha od iscrpljenosti u subotu u Sočiju?
- Dovoljno je dana za potpunu rekuperaciju i regeneraciju. Uostalom, i Rusi su sa Španjolcima igrali produžetke, pucali jedanaesterce. Ne vjerujem da će biti svježiji. Njihova prednost bit će jedino publika.

Naši su već ostvarili nekoliko ciljeva, običnih i svetih: plasirali se na ovaj summit, maksimalnim učinkom istrčali iz skupine, došli u krug osmorice. Što slijedi?
- Okolnosti su zaista specifične. Favoriti odlaze kao na pokretnoj traci: Njemačka, Argentina, Portugal, Španjolska, kažimo i Meksiko. Zamalo i toliko hvaljena Belgija. Do poprišta zbivanja Italija i Nizozemska nisu ni stigle. Hrvatskoj se posložilo toliko toga, čak mi se čini da slične šanse neće biti sljedećih pola stoljeća.

Šanse za polufinale?
- I dalje, za finale. Zašto ne i za konačnu pobjedu, premda Francuska i Brazil iskazuju zavidnu snagu, Francuzi skoro senzacionalnu.

Kako bi procijenio izglede za sraz s domaćinom, 60:40?
- Neka bude 55:45, zbog bučne potpore koja nosi. Ali se nadam da – ne donosi.

Nešto o pojedincima?
- Odskače Luka Modrić. Imamo kompaktan, izbalansiran sastav, kombinaciju starijih i mlađih. Generacija se dugo stvarala i dizala, sad je baš zrela, u najboljim godinama. Nastavak niza se podrazumijeva. Svaka je utakmica za sebe, tako je valja shvatiti. Ići sigurno, hrabro, bez kompleksa.

Izjednačiti se s Brončanima Made in 1998?
- To bi bilo divno. Zamjećujem silno zajedništvo, homogenost na terenu i izvan terena. Imam osjećaj da reprezentacija živi poput obitelji, što je značajan plus. Isplati se zapeti iz petnih žila te iskoristiti sve što se nudi.

Ocjena turnira?
- Stadioni i gledatelji za desetku. Nogometna mapa puni se novim nacijama. Onima iz drugog plana. Tu su Kolumbija, Švicarska, Švedska, Japan, dosta je pokazao Senegal, solidna je i ta Danska. Postave bez klasičnih zvijezda. Tako djeluje i naša, koja je i dalje hit.

Tomić je dugo radio u Kini, kad će tamošnji nogometaši na ovakvu pozornicu?
- Ne još, kolikogod im se žuri. Nije lako s kontinentalnim takmacima, zasad prednjače Japan, Južna Koreja, Iran, Irak...

Zbog ruske smotre u drugom je planu tematika iz Prve HNL. Novosti iz redova Lokosa?
- U pripremnom nastupu kod ljubljanske Olimpije remizirali smo 2:2. Ovog ljeta ostali bez Lovre Majera, Ivana Šunjića, Bojana Kneževića i Adriana Šempera, odsad članova Dinama. Došli su Ivo Grbić, Neven Đurasek, Ivan Božić te Molls Ntchamda, novi Kamerunac umjesto starog, Mathiasa Chaga koji postaje skaut. Vraćamo i dečke s posudbe.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.