Istine i zablude o COVID-19

Originalni članak možete se pročitati na internetskoj stranici Slobodne Dalmacije.

Prof.dr.sc. Dragan Primorac je predsjednik Hrvatskog društva za humanu genetiku, Hrvatskog društva za personaliziranu medicinu i Zdravstvene komisije Hrvatskog nogometnog saveza te je nedavno s drugim znanstvenicima sudjelovao na sastanku s premijerom Andrejom Plenkovićem, a tema je bila jedna - korona virus SARS-CoV-2 koji uzrokuje bolest COVID-19.

Kako bismo izbjegli bilo kakve nejasnoće ili konfuzije glede postupanja vezano uz epidemiju SARS-CoV-2 virusom ističem da je jedino ovlašteno tijelo koje može izdavati uputstva građanima kako se ponašati u trenutnoj situaciji Nacionalni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske.

Dio liječnika kaže da kirurške i platnene maske ne koriste zdravim ljudima, dok dio ipak kaže - bolje išta nego ništa, te sugeriraju stavljanje maske pri odlasku na javna mjesta. Kakav je Vaš stav?

Maska ima nekoliko uloga: Prva je ta što zadržava dio kapljica koje lučimo kada govorimo, kišemo ili kašljemo, a što je glavni način prijenosa respiratornih mikroorganizama prema drugima. Upravo zbog te činjenice izdana je preporuka da masku nose oni koji imaju simptome respiratorne bolesti. Druga je ta što definitivno sprječava osobu da rukama dira nos i usta, glavnih mjesta putem kojih se infekcija unosi u organizam. Treća je što, pogotovo u zimskim mjesecima zadržava temperaturu i vlažnost nosne sluznice što je u zimskim mjesecima iznimno važno u prevenciji ulaska virusa i bakterija u organizam. Međutim maska ne pokriva oči, a koronavirus u organizam može ući i putem očiju. Kada je riječ o maskama, najčešće su korištene kirurške maske i N95 maske. N95 maska prema dostupnoj literaturi može zadržati i do 95% čestica poput virusa i baterija. Što se tiče maski u domaćoj izradi, studije kažu da je njihov učinak upola manji nego onaj kirurške maske, a i do 50 puta manji nego što je to slučaj s N95 maskom. Kad istodobno kombinirate nekoliko postupaka uključujući nošenje maske, pranje i dezinfekciju ruku te držanje na udaljenosti od sugovornika 2 m i više, mogućnost infekcije se drastično smanjuje. Međutim i maska sama po sebi može biti izvorom infekcija (pogotovo kod asimptomatskog nositelja ili inficirane osobe) ako se pravilno ne odlaže te ako se dira rukama i više puta koristi.

Što mislite o ovlaživanju prostora?

U radu “Seasonality of Respiratory Viral Infections”, objavljenom u znanstvenom časopisu The Annual Review of Virology, nedvojbeno je pokazano da je relativna vlažnost od 50% optimalna za funkcioniranje dišnog sustava u ljudi ali i zaštitu od virusnih infekcija. Ukratko, vlažnost ima važnu ulogu u aktivaciji i moduliranju urođene, ali i stečene (adaptivne ili specifične) imunosti. Bez vlažnosti ne može funkcionirati niti najsnažnija prirodna barijera dišnog sustava - nosna sluznica, čije stanice imaju trepetljike na površini, a ključna im je uloga vlaženje zraka i odstranjivanje čestica i organizama obloženih sluzi čime se prevenira invazija donjeg dišnog sustava. S druge strane pak, sluz ima golem značaj u prevenciji respiratornih infekcija, jer sadrži niz antimikrobnih tvari poput lizozima te protutijela poput IgA. U sluz se luče i posebni glikoproteini koji se nazivaju mucini, a koji svojom vrlo opsežnom i raznolikom glikozilacijom imitiraju izgled receptora na našim stanicama i tako “varaju” viruse koji se umjesto na stanice vežu na mucine te zajedno sa sluzi bivaju izbačeni iz našeg respiratornog trakta. Vezu vlage i transmisije virusa potvrdile su jedna velika studija u Kini, te nedavna studija provedena na MIT-u.

Može li se to ovlaživanje prostora vršiti na način da se na štednjak stavi lonac s vodom koji će lagano isparavati ili pak da se vlažni ručnik stavi na radijator, baš kako su to tijekom zime radili naši stari.

Upravo tako, a naše stare bi i u mnogim drugim stvarima trebali poslušati, jer su sukladno vlastitom iskustvu bez velikih tehnologija dolazili do najboljih mogućih rješenja.

Na televiziji ste sugerirali povećan unos vitamina C i D.

Vitamin D je iznimno važan čimbenik u modulaciji urođene, ali i stečene (adaptivne ili specifične imunosti), a niz studija su nedvojbeno je pokazao da su pacijenti s nižim razinama vitamina D podložniji infekcijama. O značajnoj regulatornoj ulozi vitamina D najbolje govori podatak da većina imunosnih stanica poput T i B limfocita, monocita posjeduju receptore za vitamin D. Uz to vitamin D ima snažan protuupalni učinak. Na tragu gore rečenog, zanimljiv podatak je upravo objavio i Prof. Giancarlo Isaia sa Sveučilišta u Turinu, gdje ističe da većina hospitaliziranih pacijenata koji su COVID-19 pozitivni imaju nešto zajedničko, a to je značajno sniženje vitamina D u organizmu.

Vitamin C važan je važan za brojne enzimske reakcije u organizmu te je esencijalni mikronutrijent, što znači da ga naše tijelo samo ne može sintetizirati, nego ga je potrebno uzimati hranom. Poznato je da nedostatak vitamina C uzrokuje skorbut, bolest za koju stoljećima znamo, a koja između ostalog dovodi do sustavnog poremećaja vezivnog tkiva. Vitamin C ima ključnu ulogu u sintezi kolagena koji između ostalog gradi sluznične i tkivne barijere, a koje sprječavaju ulazak mikroorganizama u naše tijelo. Osim gradivne, vitamin C ima ulogu i u kemijskim reakcijama koje se događaju na razini imunoloških stanica, a kojima se naš organizam bori protiv infekcije. Važno je naglasiti kako vitamini D i C nisu lijekovi koji će nam pomoći da ozdravimo ili da se ne razbolimo, ali nas njihov eventualni nedostatak nedvojbeno čini podložnijima za razvoj infekcije.

Po vama, do kada će trajati ova epidemija?

Poznato je da se epidemija može zaustaviti samo na dva načina: razvojem cjepiva ili prirodnim prokužavanjem kojim će većina populacije stvoriti protutijela. Osnovne lekcije koje smo naučili iz zaustavljanja SARS epidemije mogu se svesti u nekoliko rečenica: transparentnost je ključ uspjeha, države koje imaju snažno javno zdravstvo daleko se bolje nose s epidemijama, uvođenje drastičnih mjera u suzbijanju širenja infekcija je nužnost (samoizolacija, karantene, evidencija oboljelih), mediji (tada posebice elektronski mediji) su odigrali jednu od ključnih uloga u pravovremenom i točnom informiranju javnosti, bez međunarodne suradnje epidemiju je nemoguće zaustaviti ili usporiti. Posebno bih istaknuo da je prevencija širenja infekcija u bolnicama ključ uspjeha u kočenju epidemije. Upravo su objavljeni ohrabrujući preliminarni rezultati studije koju podupire National Key R&D Program in China te National Natural Science Foundation of China, a koji sugeriraju da povišenje temperature i vlažnosti imaju ključnu ulogu u smanjenju infektivnosti SARS-CoV-2 virusa. Rezultati sugeriraju da skori dolazak ljeta kao i dolazak kišnih perioda na sjevernoj hemisferi mogu signifikantno usporiti transmisiji SARS-CoV-2 virusa. Zbunjuje što u Australiji toplije vrijeme nije zaustavilo širenje SARS-CoV-2. Svaki virus pa tako i SARS-Cov-2 ima svoj životni ciklus koji ovisi o nizu čimbenika, međutim taj ciklus ima kako svoj početak tako i kraj. Sad je važno pridržavati se svih mjera koje se svakodnevno kako bi što bezbolnije izišli iz stanja u kojem se nalazimo.

Može li se usporediti epidemija koronavirusom (SARS) iz 2002 sa sadašnjom epidemijom korona virusom?

Što se koronavirusa tiče povijest se ponavlja. Doduše ovaj put na još kompleksniji i nepredvidljiviji način. Epidemija uzrokovana SARS-CoV virusom koja je započela 16.11.2002. trajala je cijelu 2003. godinu, a tek koncem 2004. godine nije bilo registriranih novih slučajeva. No, dvije su golema razlike između tadašnje epidemije uzrokovane SARS-CoV virusom i današnjeg COVID-19, uzrokovane SARS-CoV-2 virusom. Virus SARS -CoV se prema svim spoznajama koje imamo nije prenosio od asimptomatskih, ali inficiranih osoba, što je izgleda u suprotnosti sa širenjem SARS-CoV-2 virusa. Druga razlika je vezana uz puteve transmisije. Putevi prijenosa SARS-CoV-2 virusa još uvijek nisu do kraja razjašnjeni, a pretpostavka je da se virus uglavnom prenosi kapljičnim putem pri kihanju i kašljanju, kao i indirektno putem kontaminiranih ruku ili putem izlučevina oboljele osobe, jer virus može preživjeti određeno vrijeme na raznim površinama. S druge strane virus SARS-CoV se prenosi primarno od osobe do osobe, direktnim kontaktom (uglavnom kapljični prijenos), a najintenzivniji period transmisije je, što je i očekivano, tijekom drugog tjedna kad postoji vrhunac ekskrecije virusa u raznim izlučevinama.

Bi li trebalo više ljudi testirati, recimo kako se to radi u Južnoj Koreji. Dakle, da ne čekamo da se jave prvi simptomi, nego se testiraju svi bliski kontakti, jer je dokazano da osoba prenosi virus i bez vidljivih simptoma.

I oko toga stvari se mijenjaju, a odlična vijest je da je pokrenuto niz laboratorija po cijeloj Hrvatskoj koji će provoditi testiranje na SARS-CoV-2 virus. Jedan od tih laboratorija je u Splitu te trenutno završava postupak validacije. Dosadašnji sustav rada Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu Republike Hrvatske se pokazao dobrim, jer smo jedna od učinkovitijih zemalja u Europi u obuzdavanju epidemije. No trebamo se pripremiti za vrijeme kada ćemo prestati biti u samoizolaciji ili karanteni i tada ćemo morati uspostaviti sustav koji će omogućavati učinkovit nadzor epidemije. Izrada prijedloga koliko je testiranja potrebno, te koga i kada testirati jedan je od prvih zadataka Znanstvenog savjeta koji je osnovao premijer. Razmatra se i sustavno uvođenje seroloških testova koji će pomoći u otkrivanju osoba koje su razvile imunost na SARS-CoV-2, bilo detekcijom IgM ili IgG protutjela. Sada već znamo da je iznimno važno testirati zdravstvene djelatnike jer ono što smo naučili iz prošlosti je da što je dulje bolnički sustav pošteđen infekcija borba sa širenjem epidemijom je uspješnija.

Mladi se ponašaju prilično nonšalantno, tvrde da njima SARS-CoV-2 ne može ništa. Molim komentar?

Svi bez obzira na dob moraju shvatiti slijedeće: SARS-CoV-2 je novi virus s kojim populacija nije bila u ranijem kontaktu te naši organizmi nemaju unaprijed stvorena protutijela koja mogu neutralizirati virus, nego ih stvaraju tek kada dođu u kontakt s virusom. U slučaju da se ne provode rigorozne mjere, virus će se širiti eksponencijalno. Statistika je neumoljiva, svaki zaraženi sa SARS-CoV2 inficirat će dvije nove osobe, a svakih 6 dana broj inficiranih će se udvostručiti. Apeliram na sve dobne skupine da poštuju pravila za sprječavanje epidemije jer iako je činjenica da je većina kritično oboljelih starije životne dobi i pripada populaciji koja ima komorbiditete, opisani su slučajevi u kojima mladi i zdravi ljudi završe na intenzivnoj njezi. Mjere socijalnog distanciranja provode se s da cilja: da zaštitimo vlastito zdravlje i da zaštitimo one ranjivije u svojoj zajednici - naše bake i djedove, majke i očeve.

Talijani, Srbi su pozvali Kineze u pomoć. Jesmo li i mi trebali zatražiti njihovu pomoć, bar na savjetodavnoj bazi jer oni ipak drže epidemiju pod kontrolom.

Pravila za suzbijanje epidemija/pandemija su jasna i ako se na trenutak prisjetimo epidemije SARS-a (teškog akutnog respiratornog sindroma) ova bolest 21. stoljeća se nije pobijedila u to doba sofisticiranom medicinom, već se pobijedila mjerama koje su se provodile još u 19-tom stoljeću - prvenstveno evidencijom i praćenjem oboljelih, ali i svih onih koji su s njima bili u kontaktu te mjerama izolacije i karantene. Navedene mjere snažno su zaustavile širenje infekcije te je u konačnici epidemija je savladana. Kinezi, na žalost imaju bolno i veliko iskustvo sa SARS-CoV-2 virusom i naravno da je itekako važno čuti njihova promišljanja. Npr. upravo sam dobio informaciju da su poučeni vlastitim iskustvom kineski liječnici spriječili širenje epidemije u nekim bolnicama u državama u kojima su angažirani, jer su zaustavili primanje COVID-19 oboljelih u bolnice koje imaju centralnu (zajedničku) ventilaciju. Sve izgleda logično, no kad imate ograničene resurse, malo iskustva, veliki broj oboljelih i vitalno ugroženih propusti se događaju.

Što ste na nedavnom sastanku savjetovali premijeru Andreju Plenkoviću?

Na poziv premijera, ugledni znanstvenici iz domovine i inozemstva su se okupili s ciljem razmijene najnovijih informacija vezano uz SARS-CoV-2 virus, kao i zaustavljanja širenja COVID-19 bolesti, naravno svaki iz svog segmenta djelovanja, od molekularne dijagnostike, epidemiologije, infektologije, javnog zdravstva te ostalih područja kliničke medicine. Postoji odlična sinergija u radu, a dogovor je da se svi prijedlozi koordiniraju s premijerom i Nacionalnim stožerom za civilnu zaštitu Republike Hrvatske.

Situacija u Americi?

Amerika ima jedan od najboljih, ako ne i najbolji zdravstveni sustav na svijetu, no na žalost sustav javnog zdravstva kakvog mi poznajemo nije razvijan u SAD-u i upravo u tome je ključni razlog stanja u kojem su danas SAD-e nalazi. Sjajan znanstvenik s kojim sam se tijekom svog rada susretao prof.dr. Anthony Fauci, direktor Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti nekoliko puta je ukazao na taj problem i upravo zbog toga smo svjedoci rapidnog širenja COVID-19 po SAD-u. Međutim, SAD-e imaju golemi kako gospodarski tako i znanstveni potencijal. Trenutno su napravili golemu mobilizaciju kako po pitanju masovnog molekularnog testiranja tako i razvoja novih cjepiva za što će naravno biti potrebno neko vrijeme.

Navodi se da Hrvatska ima 800 respiratora. Je li to dovoljno?

Temeljna poruka koja se šalje s mjerama samoizolacije, karantene, evidencije oboljelih itd. je samo jedna “ne dozvolimo eksponencijalno širenje virusa unutar hrvatske populacije”. Razlog je jednostavan - ne postoji zdravstveni sustav na svijetu koji može istodobno skrbiti o tolikom broju pacijenata koji bi trebali intenzivnu skrb.

Imamo li dovoljno ECMO uređaja, visoko sofisticirane opreme namijenjene izvantjelesnom obogaćivanju krvi kisikom, tj. održavanja na životu ljudi s poremećajima disanja ili rada srca?

Ekstrakorporalna membranska oksigenacija definira tehnološki sustav koji omogućava izvantjelesnu izmjenu plinova sa svrhom pružanja potpore poremećenoj respiracijskoj i kardiovaskularnoj funkciji. ECMO uređaji se koriste u slučaju akutnog i reverzibilnog zatajenja funkcije srca i pluća i to kad je bolesnikov mortalitetni rizik veći od 50%. Za sada nisam čuo da se netko žalio na nedostatak ovih uređaja.

Mediji su napadali ministra zdravlja Rajka Ostojića zbog nabavke 40 ECMO uređaja, a evo danas je ispalo da će taj potez možda spašavati živote.

Teško mi je ulaziti u takve rasprave, no u tom periodu se tvrdilo da je Hrvatska s 41 ECMO uređajem postala jedna od država s najvećim brojem takvih aparata u svijetu po broju stanovnika. Kad su se aparati nabavljali ideja je bila da se u regionalnim bolnicama ljudima može pružiti pomoć dok ih se ne transportira do referentnih centara. S tim aparatom se zapravo kupuje vrijeme dok se organi koji su zakazali ne oporave i ponovno preuzmu svoju funkciju. No kao što i sami kažete danas je to Hrvatskoj postala prednost.

Bi li se više trebalo ulagati u javne bolnice? Vidimo da se grade fontane, spomenici, na to se troše deseci milijuna kuna, a jedan potres je pokazao u kakvom jadnom stanju nam je dio bolnica.

Stalno govorim da nam uzalud spomenici, fontane ili npr. autoceste ako se po njima neće imati tko voziti. Ljudi su bogatstvo Hrvatske i sve trebamo učiniti sve da naša populacija bude što zdravija. Kad je riječ o bolničkom sustavu, nedvojbeno je da Hrvatska ima vrhunski zdravstveni kadar na svim razinama i to me kao liječnika čini ponosnim. Danas najbolje svjedočimo o važnosti javnih bolnica za Hrvatsku. One su postale stožerne institucije u obrani protiv epidemije koronavirusom. Međutim, danas je Hrvatskoj potpuno mobiliziran i privatni zdravstveni sektor koji u suradnji s javnim najbolje svjedoči o golemoj sinergiji kojoj je samo jedan zajednički cilj- pružiti što učinkovitiju pomoć hrvatskim građanima.

Ima li nekih novosti vezano za terapeutski pristup u liječenju COVID-19 oboljelih?

U trenutcima našeg razgovora vodeći američki medicinski časopis JAMA objavljuje rezultate uspješnog liječenja 5 teško oboljelih od SARS-CoV-19 virusa, a koji su bili na respiratoru i kojima je bolest bila u progresiji. Navedenim bolesnicima je ordinirano liječenje plazmom izdvojenom od osoba koje su preboljele COVID-19 i koja je sadržavala visoku koncentraciju za SARS-CoV-2 specifičnih neutralizirajućih IgG protutijela. Svim pacijentima se stanje stabiliziralo, a 3 su otpušteni iz bolnice. Treba znati da ovakav oblik liječenja nema učinke cjepiva i za razliku od cjepiva, zaštita je tek privremena. Cjepivo potiče imunološki sustav na stvaranje antitijela, a infuzija plazme daje oboljelima privremeno tuđa protutijela koja su kratkotrajna i doze treba ponavljati. Ipak, trebam istaknuti da je nedostatak studije mali broj pacijenata uključenih u studiju tako da definitivne zaključke još ne možemo donositi.

Pojedina istraživanja navode da se virus može zadržati na različitim površinama i do nekoliko dana. Treba li stoga dezinficirati ambalažu iz trgovina ili možda hranu ostaviti nekoliko dana u svojevrsnoj karanteni?

Istraživanja su pokazala kako virus na različitim površinama može ostati viabilan od nekoliko sati do dana. Valja naglasiti kako virus mora na neki način doći do tih predmeta, najčešće to čini pomoću kapljičnih sekreta zaraženih osoba, stoga je primarna mjera prevencije ista. Oni koji pokazuju znakove infekcije trebaju ostati kod kuće i nositi maske kako ne bi zarazili druge i nesvjesno kontaminirali predmete kojima se nezaobilazno koristimo u svakodnevnom životu poput kvaka, tipkala u dizalu i sl. Dosta ljudi tijekom odlaska u trgovine nosi jednokratne rukavice, što podiže razinu sigurnosti od infekcije. Primarna mjera zaštite je često pranje ruku, pogotovo nakon rukovanja predmetima kojima se služi veliki broj ljudi te česta dezinfekcija istih. Ono što su studije također pokazale je da broj infektivnih čestica na različitim površinama opada s vremenom. No, nemoguće je dati točan odgovor na Vaše pitanje o karenteni namirnica, mimo našeg trenutnog znanja o preživljavanju virusa na određenim površinama i materijalima. U svakom slučaju, dezinfekcija ambalaže sigurno ne može štetiti.

Treba li se izuvati i presvlačiti kad se vratimo s nekog javnog mjesta na kojem je bilo puno ljudi poput pošte, trgovine, bolnice...?

Isto tako, nemoguće je postići apsolutnu čistoću prostora u kojem boravimo i koji nas okružuje, no jednostavnom mjerom izuvanja prilikom ulaska u stan uvijek umanjujemo kontaminiranje našeg životnog prostora. Ta praksa neće nas zaštititi samo od koronavirusa, nego i od ostalih infektivnih uzročnika koji se potencijalno nalaze na tlu. Prema mišljenju nekih kolega epidemiologa iz SAD-a iako cipele nisu sredstvo sigurnog prijenosa korona virusa, i ta mogućnost se ne može isključiti prvenstveno ako boravimo na javnim površinama s puno ljudi. Potpuno logično. Stoga ta izvrsna, a vrlo jednostavna higijenska mjera može doprinijeti zdravlju vlastitog domaćinstva. Slično je i sa odjećom koju smo nosili tijekom boravka na javnim površinama s puno ljudi i nikako ne može štetiti da se izloži suncu ili zraku na neko vrijeme.

Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.